Džemati u dijaspori su lađe opstanka našeg naroda

Od formiranja džemata po stanovima, garažama i podrumima do izgradnje potpuno funkcionalnih islamskih centara bošnjački džemati u dijaspori primjer su valjanog uzdizanja jedne zajednice. Kvalitetna kadrovska selekcija imama vodi ka organizaciji kvalitetni.

Na poziciju glavnog imama Islamske zajednice Bošnjaka u Švicarskoj Sadudin-ef. Tutnjić imenovan je dekretom reisul-uleme 2024. godine. On uporedo obavlja dužnost imama u džematu Ricken, te s ponosom kazuje da je Islamska zajednica Bošnjaka u Švicarskoj zdrava i kompaktna cjelina, oslonjena na svoje džematlije. Potrebe i navike džematlija se mijenjaju usljed smjene generacija, što samih džematlija tako i imama, koji djeluju u izuzetno dinamičnom okruženju. Prema njegovom mišljenju, sve to iziskuje potrebu ka višem stepenu organiziranosti Zajednice i jačanja saradnje među džematima. Lijepa riječ i dobro djelo su misija Zajednice. Ti principi stalno trebaju biti u fokusu onih koji su preuzeli emanet vođenja i upravljanja. Govoreći o tim principima Sadudin-ef. naglašava da je taj okvir dovoljno širok za svakog dobročinitelja kako bi mogao dati svoj doprinos snaženju Zajednice, a istovremeno i garant da će se na taj način moći doprinijeti boljem i zdravijem društvu u širem kontekstu. U Zajednici već postoji generacija mladih ljudi koji svojim vještinama daju značajan doprinos razvoju džemata. Imami svojim radom, posebno s djecom i mladima, imaju presudan uticaj na uključivanje novih generacija u džematske aktivnosti. Na taj se način doprinosi očuvanju identiteta i veze s domovinom, ne zanemarujući istovremeno ni društvene procese u Švicarskoj.

Od Željeznog Polja do Rickena

Sadudin-ef. Tutnjić rođen je 28. maja 1971. godine u Željeznom Polju gdje pohađa Osnovnu školu, a srednje obrazovanje u Sarajevu, kao učenik Gazi Husrev-begove medrese. Brutalna agresija na našu domovinu prekinula mu je studije koje je počeo na Fakultetu islamskih nauka. Nakon rata, 1996. godine, otišao je u Rijad, na Univerzitet kralj Saud, gdje je uspješno završio studij arapskog jezika i diplomirao na Fakultetu islamskih nauka. Tokom studija imao je priliku družiti se sa studentima iz raznih krajeva svijeta i na taj način formirati sliku o životu i uvjetima muslimana širom prostranog dunjaluka. Studenti iz Bosne i Hercegovine su u to post-ratno vrijeme uživali posebnu empatiju, pa su svi željeli saznati što više o prilikama u Bosni i Hercegovini imajući u vidu patnje kroz koje su Bošnjaci prošli. Povratkom u domovinu 2002. godine nakratko biva angažiran kao profesor Vjeronauke u Gimnaziji u Tešnju, da bi nakon toga bio imenovan za glavnog imama MIZ Teslić gdje je

Sadudin-ef. uporedo obavljao i dužnost imama džemata Barići. Prisjeća se kako je nakon povratka s Arabijskog poluostrva završio u Tesliću. To je na izvjestan način bio svojevrsni socijalni i kulturološki šok za njega i porodicu. Preko noći se našao u postkonfliktnoj, vrlo složenoj sredini kakav je u to vrijeme bio Teslić. Povratak u povratnički medžlis unosio je u njegov život mnoštvo profesionalnih izazova: uspostavljanje i obnovu infrastrukture džemata i medžlisa, uvođenje vjeronauke u školama, kadrovsko jačanje, socijalne projekte s povratnicima i druge važne projekte. Valjalo je okupiti ljude i obezbijediti resurse u cilju normalizacije vjerskog života imajući u vidu posljedice agresije, protjerano stanovništvo i porušene džamije. U tom periodu izgrađeno je šest i započeta gradnja sedam džamija i mesdžida. Nakon Teslića, 2005. godine odlazi u Mostar, gdje je do 2010. godine predavao Vjeronauku i Arapski jezik. U Švicarsku je došao 2010. godine, na poziciju imama u džematu Šmerikon (džemat Ricken) gdje i danas uspješno obavlja imamsku misiju. Uzvišeni Allah mu je sa Zuhra-hanumom podario četvero djece i troje unučadi.

Bošnjaci u Rickenu „svoji na svome“

Nakon dolaska u Švicarsku, prvi koraci i projekti predstavljali su novi izazov za Sadudin-ef. i članove njegove porodice.

Integracija i učenje novog jezika, te upoznavanje sa specifičnostima rada i djelovanja džemata u dijaspori. Sadudin-ef. ističe da je džemat istovremeno društvena, edukativna, kulturna, sportska i međureligijska tačka. S tim u vezi, potrebno je obezbijediti sadržaje koji će odgovoriti potrebama svih dobnih kategorija. Istovremeno, neophodno je mnogo ulagati u veze s okruženjem, razbijati predrasude i graditi mostove međureligijske i kulturne saradnje. Uz mektepsku nastavu, učiteljicu historije o našoj kulturi i domovini, omladina uživa i u organiziranju izleta, sportskih aktivnosti i ramazanskih susreta. Džemat u dijaspori je mjesto zdravog i ugodnog okruženja za ljude daleko od rodne grude čemu svjedoči džemat Ricken. Upravo su džematlije, 2012. godine, kupile hotel u malom švicarskom selu Ricken od kojeg su napravili reprezentativan Islamski kulturni centar. Nakon ustrajnog i mukotrpnog rada, 170 porodica, koliko danas okuplja džemat, uspjelo je otplatiti i renovirati objekat Islamskog centra. Svečano otvorenje džamijskih prostorija planirano je 9. maja ove godine, uz najavljeno prisustvo reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića.

Bošnjaci u Švicarskoj uživaju ugled uređene, organizirane i dobro integrisane zajednice, te predstavljaju integralni dio društva u kome žive. Sadudin-ef. ističe kako je švicarski demokratski okvir dovoljno širok da u njemu svako može ostvarivati svoja prava. Ljudi koji su protjerani sa svojih ognjišta nosili su sa sobom miris mejtefa i bosanskih mahala i, uporedo s borbom za goli opstanak, osnivali džemate, u stanovima, garažama i podrumima. Danas su to respektabilne institucije koje čuvaju naš identitet, te razvijaju veze s okruženjem i daju nesebičan doprinos boljitku Zajednice i domovine. Sadudin-ef. podsjeća na plejadu velikog broja imama, aktivista i džematlija za koje upućuje hairli dove među kojima se posebno ističe rahmetli Faruk-ef. Demić koji je radio kao imam u Švicarskoj neposredno prije početka agresije na BiH, te je ostavio neizbrisiv trag. Sadudin-ef. uspijeva okupiti ljude na dobru i zajedničkim naporom iznjedriti opću korist za širu zajednicu što džemat održava živim i dinamičnim.

Prioriteti budućeg djelovanja

Sadudin-ef. smatra da je jedan od narednih prioriteta za Islamsku zajednicu kvalitetna kadrovska selekcija te uređena i privlačna imamska služba s obzirom na šanse koje pruža evropsko tržište. Svakom novom imamu neophodno je da bude jasno osviješćen misijski cilj uz radnu posvećenost i moralnu dosljednost. Islamska zajednica Bošnjaka u Švicarskoj posjeduje ogroman potencijal koji će trebati reaktivirati uz pomoć džemata kao temeljnih organizacionih jedinica. Pitanje vlastitih prostorija je uglavnom riješeno, pa fokus treba prebaciti na rad s djecom kroz mektebe, omladinom u saradnji s Mrežom mladih i ženama kroz Odjel za brak i porodicu. S posebim pijetetom govori o aktivnostima članova aktuelnog Izvršnog odbora IZBCH, na čelu s hadži Nihadom Hrustićem, koji su iskazali spremnost da interese Zajednice stave na prvo mjesto. U kontekstu nastupajućeg mubarek ramazana, Sadudin-ef. podsjeća da ništa od dobra ne treba potcjenjivati, ma koliko se moglo činiti malim ili beznačajnim. Božiji zakon glasi: „nagrada za dobročinstvo je dobro“, što je naš narod na lijep način sročio u izreci „dobro čini i dobru se nadaj!“